Freitag, 8. Februar 2008

Iz ljubavi jednom kojeg više nema

"Ljubav izrasla iz izvora sna nikada ne umire, ona samo mijenja oblik"

U besanim noćima živim san,  
kao dan u danu bez dana,
dan bez sjećanja.
Da, voljela sam te i ništa više.
Proporcijama tvog tjela darovah proporcije drugima

Sanjali smo zajedno neostvaren san.  
U neodživljenim metaforama zaustavljeni znaci nas u nama.
Čekajući tvoj dolazak tvoju šutnju zatvorih među dlanove,
u koroti tvoje majke prepounah oči
boje zelenog jezera.
Ako si pronašao mir ne okreći se,
u mojim očima je san
zaustavljen u tvom pogledu.
Ne osjećam više tebe u tebi,

sve je bila zabluda
neostvaren san našeg djetinjstva. 




Ti više nisi dječak iz Šenoine
tvoje tadašnje slabosti
su postale tvoje snage
ubio si dječaka u sebi,
nažalost
ti si danas samo čovjek.

A tvoja ljubav?

Izgubila se u neprospavanim noćima,
zadimljenim krčmama,
u mnogim ženskim tjelima.

Ti živiš na rubu univerzuma
ogorčen
protjeran iz sebe samoga
ostavljen od sebe samoga
mučen od sebe samoga.
Postao si mjesečeva skitnica
umorni jahač među zvjezdama
neumorni gubitnik snova
koje smo nekada
tkali najsuptilnijim strunama mladosti.

A moja ljubav?

Ostala je netknuta u onom djelu mene
kao sjećanje,
kao dobra vila,
kao svježina jutra u kojem
volim dan,
i sunce
i život.

Ja neznam da li sam i koliko ranjiva
jer me nisu ranjavali
ljubav je uvijek pobjedila strahove.
Ja neznam da li mogu plakati
zbog ukradenog vremena ili izgubljenog sna
jer ljubav je stvarala moje vrijeme
branila sne
živjela život.

Ti više nisi dječak iz Šenoine,
ubio si dječaka u sebi.......
a u meni
u meni još uvijek živi djevojčica
i sjećanja na nedeljna jutra
u kojima smo željeli da nedelja nikada ne prođe
da bi naše igre u pjesku vječno trajale.

Ti si ubio ljubav
ubijajući sebe u sebi
a ja sam joj dala tvoje ime
i ona je lijepa
ona je jutro u kojem se budim i volim dan,
ona je podne u kojem pozdravljam sunce u zenitu,
ona je suton u kojem se pale oči neba.............
S njom u sebi
ja pozdravljam skitnicu mjeseca
i sjećanja na jutra
u kojima sam voljela tebe u sebi.
Danas imam samo ljubav.
I sretna sam.

dijana Jelčić starčević... Odakle dolazi ljepota, Zagreb, 1987